#ugovori
Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju često imaju značajne posljedice za buduće nasljednike jer imovina obuhvaćena valjanim ugovorom u pravilu ne ulazi u ostavinu. Sama činjenica da su djeca ili drugi zakonski nasljednici zbog takvog ugovora ostali bez očekivanog nasljedstva, međutim, nije dovoljna za njegovu ništetnost.
Recentna praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno pokazuje gdje se nalazi granica.
U presudi Rev 913/2025 Vrhovni sud zauzeo je stajalište da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan kada je njegova pobuda bila isključivo onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika da naslijede cjelokupnu imovinu primatelja uzdržavanja.
S druge strane, u presudi Rev 119/2026 Sud je naglasio da rješavanje imovinskopravnih odnosa može biti jedna od pobuda za sklapanje ugovora. Za valjanost ugovora bitno je, međutim, da jedna od stvarnih pobuda bude i davanje uzdržavanja. Ako uz želju za uređenjem imovine postoji stvarna namjera pružanja skrbi i uzdržavanja, sama imovinska pobuda u pravilu neće dovesti do ništetnosti ugovora.
Iz navedenih odluka proizlazi važna razlika: nije nedopušteno da ugovor o uzdržavanju za posljedicu ima to da određeni nasljednici ne naslijede neku nekretninu. Problem nastaje kada se utvrdi da je upravo njihovo isključenje iz nasljeđivanja bilo jedina stvarna svrha ugovora, dok uzdržavanje zapravo nije predstavljalo njegovu stvarnu gospodarsku i životnu svrhu.
U eventualnom sudskom sporu zato će biti posebno važne konkretne okolnosti: je li davatelj uzdržavanja stvarno pružao pomoć i skrb, kakav je odnos između stranaka postojao prije sklapanja ugovora, jesu li se obveze iz ugovora nakon njegova sklapanja izvršavale te postoje li okolnosti iz kojih proizlazi da je ugovor sklopljen samo radi isključenja drugih nasljednika.
Zakonodavac je posljednjih godina dodatno pooštrio pravila za ove ugovore. Uveden je Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, ograničen je broj primatelja uzdržavanja s kojima jedan davatelj može istodobno imati sklopljen ugovor, a pojačana je i obveza upozoravanja ugovornih strana na pravne posljedice ugovora.
Za nasljednike je stoga ključno razlikovati dvije situacije: gubitak nasljedstva kao posljedicu valjanog ugovora i korištenje ugovora o uzdržavanju isključivo kao sredstva za onemogućavanje nasljeđivanja.
Upravo ta razlika, prema najnovijoj praksi Vrhovnog suda, može odlučiti hoće li ugovor opstati ili biti utvrđen ništetnim.
Kada ugovor o doživotnom uzdržavanju može biti ništetan?
ugovor o doživotnom uzdržavanju