#ozljedanaradu
Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-479/2025-2 zauzeo je važno pravno stajalište o teretu dokazivanja i odgovornosti poslodavca za štetu nastalu zbog ozljede na radu.
Prema stajalištu Vrhovnog suda, radnik koji se ozlijedi tijekom obavljanja poslova za poslodavca ne mora dokazivati konkretan propust poslodavca, primjerice da poslodavac nije pravilno organizirao rad, očistio radni prostor ili proveo neku određenu mjeru zaštite na radu. Kada je utvrđeno da je riječ o ozljedi na radu, odgovornost poslodavca u pravilu se temelji na načelu objektivne odgovornosti.
Pad radnice tijekom posluživanja kupca
U konkretnom slučaju radnica zaposlena na radnom mjestu prodavačice ozlijedila se prilikom obavljanja radnog zadatka. Tijekom posluživanja kupca poskliznula se i pala, tvrdeći da je stala na plod trešnje koji se nalazio na podu ispred prodavaonice.
Prvostupanjski sud prihvatio je njezin zahtjev za naknadu štete i dosudio joj 19.494,45 eura, zaključivši da se ozljeda dogodila za vrijeme obavljanja radnih zadataka te da poslodavac nije dokazao postojanje razloga koji bi ga oslobodili odgovornosti.
Drugostupanjski sud preinačio je tu odluku i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatrao je da radnica nije dokazala postojanje štetne radnje poslodavca, odnosno da nije dokazala da se plod ili koštica trešnje doista nalazila na mjestu pada.
Vrhovni sud takvo je pravno shvaćanje ocijenio pogrešnim.
Poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti
Zakonom o zaštiti na radu propisano je da se ozljeda koju radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca smatra ozljedom koja potječe od rada. Za takvu štetu poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
To znači da za nastanak odgovornosti nije nužno utvrditi krivnju poslodavca niti dokazati njegov konkretan propust. Radnik u pravilu mora dokazati da je pretrpio štetu, da je ozljeda nastala tijekom obavljanja poslova za poslodavca te da postoji uzročna veza između događaja na radu i nastale štete.
Vrhovni sud izričito je naveo da je pogrešno pravno stajalište prema kojem je na ozlijeđenom radniku teret dokazivanja štetne radnje u obliku konkretnog propusta poslodavca.
U predmetnom slučaju bilo je utvrđeno da je radnica pala upravo tijekom obavljanja svojih radnih zadataka. Stoga za odgovornost poslodavca nije bilo odlučno je li do pada došlo zato što je radnica stala na trešnju ili zbog nekog drugog razloga povezanog s obavljanjem posla.
Kada se poslodavac može osloboditi odgovornosti?
Objektivna odgovornost ne znači da poslodavac odgovara bez ikakve mogućnosti oslobođenja. Poslodavac se može potpuno ili djelomično osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala:
zbog više sile
namjerom radnika
krajnjom nepažnjom radnika
namjerom ili krajnjom nepažnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati
zbog okolnosti čije posljedice nije mogao izbjeći unatoč provedenim mjerama zaštite na radu.
Međutim, teret dokazivanja tih okolnosti nalazi se na poslodavcu, a ne na ozlijeđenom radniku. U ovom predmetu poslodavac nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje ili umanjenje svoje odgovornosti.
Važno stajalište o ovlastima drugostupanjskog suda
Odluka je značajna i s procesnog aspekta.
Drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju činjenica i dokaza koji se već nalaze u spisu. Međutim, ako određenu činjenicu nije moguće utvrditi s potrebnom sigurnošću, drugostupanjski sud ne može jednostavno primijeniti pravila o teretu dokazivanja i na toj osnovi preinačiti presudu.
U takvoj situaciji može ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Vrhovni sud utvrdio je da je drugostupanjski sud prekoračio svoje ovlasti kada je, pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja, zaključio da radnica nije dokazala postojanje trešnje na podu i zbog toga odbio njezin zahtjev.
Zbog te je procesne pogreške drugostupanjska presuda ukinuta, a predmet je vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje.
Što ova odluka znači za radnike?
Odluka Vrhovnog suda dodatno učvršćuje pravnu zaštitu radnika ozlijeđenih na radu.
Radnik ne mora nužno identificirati i dokazati svaki pojedini propust poslodavca koji je doveo do ozljede. Ključno je dokazati da se ozljeda dogodila tijekom obavljanja poslova ili u prostoru povezanom s radom te da je zbog nje nastala šteta.
U praksi su osobito važni medicinska dokumentacija, prijava ozljede na radu, izjave svjedoka, zapisnici poslodavca i nadležnih tijela, fotografije mjesta događaja, dokumentacija o organizaciji rada i provedenim mjerama zaštite.
Radnik bi nakon ozljede trebao što prije prijaviti događaj poslodavcu, zatražiti liječničku pomoć i osigurati dokaze o okolnostima nastanka ozljede.
Što odluka znači za poslodavce?
Poslodavci ne bi smjeli polaziti od pretpostavke da će izbjeći odgovornost samo zato što radnik ne može precizno dokazati svaki detalj nastanka nezgode.
Kada je utvrđeno da se ozljeda dogodila tijekom rada, na poslodavcu je da dokaže postojanje zakonskih razloga za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti. Zbog toga je nužno uredno provoditi mjere zaštite na radu, dokumentirati provedene aktivnosti, istražiti svaku ozljedu i pravodobno osigurati relevantne dokaze.
Zaključak
Odlukom Rev-479/2025-2 Vrhovni sud jasno je potvrdio da se odgovornost poslodavca za ozljedu na radu temelji na objektivnom načelu. Ozlijeđeni radnik nije dužan dokazivati konkretan propust poslodavca, dok poslodavac mora dokazati okolnosti koje bi ga mogle osloboditi odgovornosti ili dovesti do njezina umanjenja.
Ipak, svaki slučaj zahtijeva zasebnu pravnu analizu. Pravo na naknadu, visina naknade i eventualni doprinos radnika nastanku štete ovise o okolnostima događaja, raspoloživim dokazima, vrsti i težini ozljede te posljedicama koje je ozljeda ostavila na radnikovo zdravlje i svakodnevni život.
Ozljeda na radu i odgovornost poslodavca: radnik ne mora dokazivati konkretan propust poslodavca
ozljede na radu